Kuhinja je zahtjevna prostorija: dio poda je trajno pokriven elementima i bijelom tehnikom, promet je velik, a obloga je često pločica ili vinil/LVT. Uz dobro planiranje, električno podno grijanje daje topao komfor na stazama hoda i zonama stajanja (radna ploha, sudopera), bez rizika za namještaj i uređaje.
1) “No-go” zone (gdje se NE grije)
- 
Ispod fiksnih kuhinjskih elemenata (donji ormari, ostava) i ostrva koja leže “do poda”.
 - 
Ispod bijele tehnike: frižider, zamrzivač, ugradbena rerna, sudomašina.
 - 
Ispod aparata s ventilacijom pri podu ili osjetljivom elektronikom.
Razlog: smanjena disipacija topline → lokalno pregrijavanje i kraći vijek uređaja/obloge. 
2) Gdje grijati (ciljane zone komfora)
- 
Staze hoda i zone stajanja: ispred radne ploče (60–80 cm dubine), ispred sudopere, šporeta i perilice.
 - 
Prilazi frižideru i ostavi (ali NE direktno ispod njih).
 - 
Ako je open-space kuhinja s pločicama, pokriti i prijelaz ka dnevnoj zoni radi ujednačenog osjećaja.
 
3) Snaga (W/m²) i tip grijača
- 
Pločice/porcelan: mreža ili kabl 140–160 W/m² (često i 160–180 W/m² za hladnije ploče/ulaze).
 - 
Vinil/LVT/SPC: folija 100–140 W/m² uz low-R podlogu i podni temperaturni limit (27–29 °C po TC obloge).
 - 
Za nepravilne tlocrte sa puno izreza, kabl pruža najviše fleksibilnosti rasporeda.
 
4) Raspored i razmak (bez “hladnih pruga”)
- 
Kod mreže: držati konzistentan razmak i paralelne trake; ne “zgušnjavati” samo na malom dijelu.
 - 
Kod kabla: planirati korak 7–10 cm u zonama komfora; odmak 5–10 cm od zidova i stalnih prepreka.
 - 
Izbjegavajte prelazak preko fuga velikog raspona “na dijagonalno” bez razloga — teže je ravnomjerno zalijepiti.
 
5) Izolacija i slojevi
- 
Ako je kuhinja u prizemlju ili nad negrijanim prostorom, XPS 6–20 mm (koliko visina dozvoli) značajno poboljšava odziv i smanjuje potrošnju.
 - 
Za pločice koristite fleksibilno ljepilo/masu kompatibilnu s UFH; za LVT/laminat low-R podloge.
 
6) Termostat, senzor i zone
- 
Podni senzor obavezno u cjevčici (zamjenjiv).
 - 
Ako je kuhinja otvorena s dnevnom, razmislite o zasebnoj zoni (kuhinja obično traži viši “kick” u jutro/večer).
 - 
Za LVT/laminat: postavite podni limit (npr. 27–28 °C) + ambijentalnu kontrolu.
 
7) Buduće preinake kuhinje (važno!)
- 
Čuvajte fotografije rasporeda grijača prije zatvaranja poda.
 - 
Označite (u dokumentaciji) granice grijane zone u odnosu na elemente — korisno kad se kasnije mijenja raspored kuhinje ili buši pod.
 - 
Ako planirate novo ostrvo, grijanje dizajnirajte tako da zaobiđe otisak ostrva.
 
8) Česte greške
- 
Polaganje ispod ormara/uređaja → pregrijavanje i reklamacije.
 - 
Bez izolacije na hladnoj ploči → spor odziv i viša potrošnja.
 - 
Neujednačen razmak kablova → hladne pruge.
 - 
Bez podnog limita ispod LVT/laminata → rizik deformacija.
 - 
Senzor bez cjevčice → skupa zamjena.
 
9) Primjeri konfiguracija
- 
Kuhinja s pločicama (10 m², grijano 6 m² “staze”): mreža 160 W/m², termostat s adaptivnim startom; XPS 10 mm gdje može.
 - 
Kuhinja s LVT (open-space 18 m², grijano 8 m² u kuhinji): folija 120–130 W/m², podni limit 27–28 °C, zasebna zona kuhinje.
 
Zaključak
Električno podno grijanje u kuhinji treba biti precizno planirano: grijati staze i zone stajanja, izbjegavati fiksne elemente i uređaje, birati pravu snagu i podlogu. Tako dobijate topao, ugodan pod tamo gdje je najpotrebnije — uz sigurnost, nižu potrošnju i bezbrižne buduće preinake.